Ana Martinis

srijeda, 23.01.2013.

SNIJEG

U pučkoj školi smo učili jednu pjesmicu, ne bilo kakvu, a stihovi su među ostalim išli:

„Rad bi natko košuljicu bijelu…“

Taj mali redak me je frustrirao jer sam shvatila – dječak Natko je htio košuljicu bijelu.

Zahvaljujući mome nezaboravnom učitelju vrlo brzo sam saznala da nije Natko, već natkao, a košuljica bijela je snijeg.

I imamo ga. Više, manje svake godine.

Snijeg u Zagrebu je kratkog vijeka, tek toliko da uzrokuje nekoliko prometnih kolapsa, kašnjenja na posao, zaleđenih automobila i nažalost punu Traumu. Siječanj 2013. je iznimka koja potvrđuje pravilo.

Samo koji kilometar dalje u bilo kojem smjeru, snijeg je zaista snijeg.


I dok sam gledala u vijestima Liku okovanu ledom, bez struje, bez vode, polomljene voćke, u našoj kući, a postoji i dvorišna zgrada, odvijala se puno veća drama.

Čišćenje snijega pred kućom i u dvorištu.

Nekada davno kada su postojali vlasnici zgrada, sami su se o tome brinuli. Čak se čistio i snijeg s krova, jer su kazne bile velike. Za to i slične poslove su bili zaduženi kućepazitelji koji bi kao protuuslugu dobili podrumski stan.

Onda su vlasnici ostali bez svoji kuća i time je njihova obaveza prestajala što se tiče čišćenja snijega. I ostaloga.

Kućepazitelji su još neko vrijeme čistili snijeg, pa se ukinuo i njihov status.

Sve je spalo na ralicu za ceste koja se pokazala neučinkovita u gradu, jer je ili bilo premalo snijega ili previše.

Pločnici su bili najčešće neprohodni i zaleđeni. Mi djeca smo se u dvorištima sanjkali, grudali, radili snjegovića…

Nestalo je djece. Više se nisu ni rađali, jer u dvorištu ih više nisam vidijela. Ali sam zato vidjela da je zakrčeno parkiranim autima. I mojim.

Onda se po zakonu pojavio predstavnik stanara. Osoba izabrana među nama koja se trebala dragovoljno brinuti za red u kući, dakle raspored za čišćenje snijega, zaključavanje vrata u 22 sata…

Mi smo izabrali izvrsnog predstavnika stanara. Ubrzo smo dobili osnove kućnog reda i raspored kada tko čisti snijeg.

Napadalo ga je.

Onaj tko je bio zadužen da se primi lopate je ležao u gripi. Onaj kojeg je pokušao zamoliti da ga zamijeni je bio na putu i ostao zameten. Onog koji je ostao zameten nije htjeo zamijeniti jedan stanar smatrajući da ako nema neka prava, nema ni obaveze. Nakana da se napravi red je postao nered. Naš predstavnik stanara se prihvatio posla. Vidim da je došao red na nas, pošaljem Sunce mamino da ga očisti.

„Mama pa nema snijega. Nije ni napadao!“

Posebna priča je dvorište. Svatko je otkopavao svoj auto, nabacujući bijelu košuljicu na susjedni. Uspio bi izaći. Ovaj do njega je dobivenu zimsku radost vratio na njegov sada prazan parking i dodao sve sa svoga. I tako u nedogled, a naš predstavnik stanara čisti, mada bi mu na 2 godine jednom netko pomogao radi rekreacije.

Kako sam rekla, sva sreća da snijeg u gradu ne traje dugo. Odnosi među stanarima bi se zaledili, pa po koja verbalna bljuzga i granulo bi sunce.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv